Broj sati usluge osobne asistencije za ljude s intelektualnim teškoćama
Već smo se nekoliko puta susreli sa zakonskom definicijom usluge osobne asistencije. Sjećate se, ona divna rečenica u 5 redaka kojom se opisuje kako osobna asistencija osobi omogućava…sve. Istina je, osobna asistencija ima gotovo neograničen potencijal u teoriji. Jeste li uhvatili posljednji dio rečenice? U teoriji. Vjerojatno iščitavate moju tezu da u praksi to baš i nije tako bajno. Sada već znate proceduru pa krenimo zajedno u analizu.
U čemu je problem? Ima ih nekoliko, no moramo odrediti fokus točku. Ovog je puta vrlo konkretna, a zove se Članak 34. Zakona o osobnoj asistenciji. Nemojte odustati u ovom trenu, ne čitate tekst pravnika pa ću vam napisati što govori taj članak. Njime se određuje maksimalan broj sati usluge osobne asistencije na koju pravo može ostvariti osoba na mjesečnoj bazi. Pa tako Stavak 1. lijepo počinje širokim rasponom: Uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 44 do 352 sata mjesečno, odnosno 10 do 80 sati tjedno. 80 sati tjedno? Pošteno. I dalje, gledamo li zemlje s dobro utabanim putem osobne asistencije – daleko premalo. Međutim, i dalje vam nisam dala ključnu informaciju. Osobe s intelektualnim teškoćama ili s teškoćama iz autističnog spektra mogu ostvariti maksimalno 88 sati. Vjerojatno se pitate što mi je promaklo – pa to je više od 80. Da, ali ovih se 88 odnosi na mjesečnu razinu. Odnosno, to je 4 sata dnevno. Trebate podršku u socijalizaciji? 4 sata dnevno. Trebate pratnju na aktivnosti? 4 sata dnevno. Trebate podršku u komunikaciji, pripremi obroka, jedenju, presvlačenju, obavljanju higijene i naprosto svakom aspektu svakog dana? 4 sata dnevno. Tough luck, rekli bi Englezi.
Ajmo dalje. Što možemo izvući kao zaključak iz ova moja 3 posljednja pitanja? Generalizaciju. Procijenjena je potreba skupine. I o tome smo već razgovarali. Govoriti o ljudima kao skupini je vrlo opasno, neprecizno i neminovno dovodi do diskriminacije dijela grupe koji uz y obilježje skupine imaju još i 100 obilježja koje ostatak grupe nema. A to su svi. Gdje je sada ona floskula o individualnosti i posebnosti svake osobe. One pomalo ljigave usporedbe s pahuljama snijega i slično. To ćemo koristiti kada nam odgovara. Dakle, umjesto da se procjenjuje individualna potreba svake osobe pojedinačno pa da onda donesemo odluku o maksimalnom mogućem broju sati za tu osobu, napravili smo to a priori za cijelu skupinu. No, nismo mi… Napravili su to neki malo jači od nas.
Sada ću vam ipak okrutno nalijepiti cijeli taj divan Stavak 2. Znam da vam se ne da, ali ostanite sa mnom još malo.
Ima tu svega. Zanemarite indekse, stupnjeve, brojke. Iako bismo mogli i o indeksu, ali sam obećala fokus točku. Kada bismo napravili neki kaotični Vennov dijagram ovih skupina ljudi, jedna bi riječ bila izolirana za ljude s intelektualnim oštećenjem i poremećajima iz autističnog spektra. Odnosno, dopustite da se ispravim – bio bi izoliran izostanak te riječi. Nimalo vas ne krivim ako niste primijetili jer nismo ni mi. Mjesecima. Otkad je Zakon stupio na snagu do nedavno. Riječ koju tražimo je: samac. Odnosno, osoba koja živi sama, ne govorimo o ljubavnom statusu. Koja je pretpostavka Zakona? Navedene osobe ne mogu biti samci. Ne mogu živjeti sami. To u tolikoj mjeri nije moguće da tu riječ nećemo uključiti u zakon, čak ni „za svaki slučaj“. Naprosto si ne mogu dopustiti da komentiram išta više od; dođite pa pogledajte. Pokazat ćemo vam „takve“ ljude koji žive sami. A još uz to se brinu i za kućnog ljubimca. I preživljavaju, gle iznenađenja. Žive. Ispričavam se na izrazito sarkastičnom tonu cijelog odlomka ili čak teksta. Ali, uz sve to – vidite li kontradikciju? Pretpostavlja se da su te dvije skupine jedine koje ne mogu živjeti same, odnosno da su uvijek ovisne o nekome, ali istovremeno su to skupine koje ne mogu dobiti više od 88h usluge asistencije mjesečno. Nastavak teksta bi mi mogao biti samo 20 redaka upitnika. Ako se iskontroliram. Možda 25.
Pustit ćemo sada ove suhoparne stvari. Prije nekoliko smo mjeseci upoznali mladog muškarca. Došao je s roditeljima. S jedne strane je stajala majka, s druge otac. Njihova postava nije bila slučajna. U svakoj sekundi su ga držali za ruku. Svaki s jedne strane. Čvrsto, ali ne previše. Ako bi ga pustili, situacija bi se izrazito zakomplicirala. Ruke se dižu, a najvjerojatnije će ga barem okrznuti po licu, ako ne i udariti svom snagom. Uz to, gasili smo sve ekrane jer ga ekrani izrazito stresiraju i stvaraju mu neobjašnjiv strah. Uz to, često ga ulove i epileptični napadaji. Aha da, i neverbalan je. 88 sati mjesečno za čovjeka kojem podrška treba doslovce svake sekunde svakog dana.
Možda dva mjeseca kasnije sam sjedila na kavi s jednom osobnom asistenticom i komentirale smo našu aktualnu temu. I njoj i meni je to bilo toliko suludo da čak nismo znale ni kako objasniti svoj stav.
L. je počela rečenicu s nečim ovakvim – „Ne kužim. Pa ne obavljaju oni aktivnosti 4 sata dnevno. Mislim..stalno rade nešto. A treba im podrška za to sve. Pa nećemo im dati da 4 sata dnevno nešto rade, a da ostalo vrijeme..ništa.“
Kimnula sam poraženo. Ja sam nastavila s dodatkom koji se ticao toga ne zaslužuju li i roditelji odmor. Ili je možda Zakon zamislio osobnu asistenciju baš tako, kao odmor roditeljima od 4 sata dnevno?
Sjedile smo neko vrijeme. Gledale u pod.
Ostavit ću vas s izazovom. Još ću jednom ponoviti definiciju osobne asistencije iz Zakona. Nadam se da zadnji puta, ali ponavljat ću koliko treba.
Osobna asistencija je socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.
Zadatak je sljedeći: Ostvarite sve navedeno iz rečenice u 4 h dnevno. Vidimo se sljedeći mjesec pa ćemo provjeriti jeste li uspjeli.